Nema ništa novo...

<LJUBAVI.... MI DAJ...

BILO JE TO NEKOĆ DAVNO...

Bilo je to nekoć davno kada nisam vidjela dalje od sebe.

Kako ga samo nisam primijetila??? Ne znam, jednostavno ne znam.
Nisam razmišljala o nikom drugom nego samo o onom kojeg sam prvog ugledala. Pa naravno, pa ja još onda nisam ni znala što je to ljubav, kako bi se danas reklo to je onda bila nekakva simpatija, da sigurno je to bilo. Za mene je to onda bila nekakva obaveza tak sam bar onda mislila, i krivo sam mislila, da znam.
U glavi su mi samo bile neke moje gluposti i ništa drugo, a kaj se more i to je prešlo. Onda kao da mi se najednom sve pobrkalo u glavi, pa da došao je on, jedan i jedini, tajanstveni, božanstveni, princ na bijelom konju. Nikad ga prije nisam primijetila a mislim da ni on mene nije baš obožavao, bila je tu neke druga u njegovom životu za kojom je užasno žudio a ona nije bila dostojna njegove iskrene i velike ljubavi. Uopče nije bila pravedna, jer on je momak koji zaslužuje najbolje, ali stvarno najbolje. Kako sam samo bila sretna kad me upitao dali hoću s njim zaplesati, ali mi nije ni najmanje bilo na pameti da ga osvajam. Taj sam trenutak osjetila nešto čudno, stvarno čudno…
Hm, pa nisam se valjda zaljubila??? Ma ne mogu vjerovati, ja zaljubljena? Ne to nije moguće… ali… ali…da…istina je!!!!
A nisam znala ni kako se zove. Nisam bila baš sretna jer volim osobu koja nikad neće biti moja. Srce bi mi zatreperilo kada bi ga ugledala. Možda je on davao neke svoje znakove no ja to nisam primjećivala, jer su drugi govorili da…ah neću o tim stvarima jer nisu pravedne. Zapravo u ovoj se prči govori o djevojci i dječaku koji su se jako voljeli a drugi su tome zavidili. Priča se nastavlja ali ne još možda ću ipak pričekati još koji dan, mjesec, a možda i godinu jer se bojim dovršiti je,,,
A što vi mislite da je nastavim ili da stanem gdje sam i počela? Ja inače ne odustajem pa neću ni sada iako ću možda kasnije patiti dovršit ću započeto. Pitate se zašto su im zavidili??? Da to se svi pitaju!!!!!!!! Iskreno ni sama ne znam ali ipak znam!!!!
Zavidili su im radi njihove dobrote, ljubavi, iskrenosti, a ponajviše sreće koju su svi htjeli srušiti!!! Ali zašto? Pa oni im ništa nisu uradili! Život je ponekad stvarno nepravedan ali to jako nepravedan!!! A sada nešto o njima i njihovu životu!!!! Djevojka je imala dugu kestenjastu kosu koja bi lepršala i na najslabijem povjetarcu, njezine oči bile su čarobne a svakim svojim pogledom osvojila bi bilo kojeg momka a da joj to nije bila namjera! Imala je osmjeh kakav ni jedna djevojka na tom svijetu nema….tako su barem svi govorili!
Bila je ona posebna djevojka … posebna jer je bila drugačija od svih…njezinoj dobroti zavidjeli su svi a posebno ponašanju kojim se ponašala…svaki problem rješavala je s nimalo straha, svakome davala najbolje savjete, svima željela sreću iako joj oni isto tako nisu željeli…momak i djevojka voljeli su se snagom ljubavi! Ta snaga bila je toliko jaka da ih ništa nije moglo razdvojiti. Zakleli su se jedan drugom da će živjeti u iskrenosti i vjernosti ,, tako je i bilo… no djevojka je bila kao princeza… i događale su se odjednom čudne stvari… svaki koji bi je ugledao zaljubio bi se do ušiju u nju…s tim problemima njezina sreća se gubila. Ona je više patila nego bila sretna. Patila je zbog toga jer joj je bilo žao svih ljudi koji je vole i koji joj žele pružiti ljubav a ona njima to nije mogla. Nije im mogla dati ono što oni traže zauzvrat. Njihove lijepe riječi nanosile bi joj osmjeh na lice ali i još veću patnju u srcu. Željela je prijateljstvo, no čim bi to nekome spomenula ostala bi bez ičega! Jer nitko nije želio prijateljstvo, nitko nije želio savjete, svi su željeli samo jedno a to je avantura…. No ona nije bila takva djevojka, za nju avantura ne postoji, za nju postoji samo iskren život, pun sreće s ljubavi, ali s jednom osobom, jednim bićem koje je voli!!!! Često se dvoumila između svoje ljubavi i ljubavi koju možda trenutačno osjeća prema nekom drugom. Nije znala što da radi. Često bi razmišljala kako da napusti dečka, ali ona to nije mogla, nije imala hrabrosti, bojala se da je nitko više neće voljeti kao on, da će zauvijek ostati sama u tami i samoći prekrivena crnom noći…strah je bio velik…iako je na to pomišlja više puta nikad nije učinila! Nikad ga nije iznevjerila a najmanje povrijedila ili prevarila, no unatoč svemu on joj nije vjerovao. Zamjerao bi joj na svakoj krivo izrečenoj riječi, i najmanjoj laži bi vjerovao no njoj više ne! On ju je volio snagom duše, njegova ljubav je bila velika, volio ju je i pružao joj sve, sve bi učinio za nju, no nju je najviše boljelo što joj ne vjeruje,,,, a što znači ljubav bez vjere???? Za nju ništa, za nju to nije ljubav, no on je tvrdio da je voli, da je nikad neće ostaviti, da je ona ljubav njegova života. Svaki njezin poljubac njemu bi bio život cijelog svijeta. Ona je bila princeza. Svi su je ljudi obožavali. Bila je kao svijetlost dana, kao jutarnja rosa, kao voće sa krošnja. Imala je prijatelja sa cijelog svijeta. Jednog je dana nesretna djevojka išla sa majkom, ocem i braćom na more. Iako nije željela morala je! Kad je stigla ne more nije bila sretna kao sva druga djeca što je konačno na moru, već je bila tužna jer njenog dragog nema kraj nje!!!! Bilo je ondje momaka lijepih, zgodnih, dobrih,,,, ali ona to nije primjećivala kad ni jednog nije htjela pogledat. Istoga dana kada su stigli na plažu u nju se isti tren zagledao drag momak, no ona je bježala od te stvarnosti iako je vidjela da mu se sviđa. On ju je promatrao nježnim pogledom skoro cijeli dan a da oka s nje nije maknuo sve dok nije skupio hrabrosti da je pita, no ona mu odgovori i isti tren od straha pobježe…
Kad je došla kući cijelo je vrijeme mislila na tog momka. Kao da ju je začarao svojim riječima no ni sama nije znala što se događa. Kad je drugi dan došla na plažu, čim ju je vidio dojurio joj u susret. Želio je da prošeću plažom, no ona to nije željela. Razgovarali su i upoznali se. Ona ga je pitala zašto baš ona? On joj odgovori da zato što je toliko poseban, da je ima mnogo cura ali ni jedna nije kao ona. Bilo je veće i on je opet zamoli da prošeću… ona pristaje! Nije ni slutila što bi se moglo dogoditi! Došli su na usamljeno mjesto. Iz tog mjesta kao da se vidjela ljubav mora… on je želi da mu pjeva… njegove ruke dodirivale su ju kao da se boji ali i bojao se. Zagrlio ju je čvrsto no ona nije odgovarala na taj zagrljaj, bojala se i nije znala što se događa. Osjećala je samo toplinu. Odlučila je da se vrate no on nije htio ič, rekao je da će ostati sam i rađe umrijeti nego živjeti bez nje. Bila je to velika ljubav koju je on osjećao prema njoj iako je znao da nikad neće biti njegova i da ona ima momka. Njegove riječi su bile : « sretan je tvoj dečko što ima takvu curu «!!! Za rastanak je želio poljubac. Ona mu dade nježan poljubac na lice no njemu to nije bilo dovoljno. Želio je više. Snažno je uhvati te na silu poljubi, ona mu se otrgne te odbježe sva nesretna… bježao je za njom i molio je za oprost.. ona mu oprosti ali isti taj dan on je otišao, vratio se kući, otišao je kao zvijezda daleko u nebo, pitanje je dali će se ikad više sresti, jer tog je dana započela njihova ljubav a ujedno i završila!!! Svakog bi se dana sve više dečki zaljubljivalo u nju, no ona je bježala, bježala daleko od istine jer u to nije vjerovala… bio je zadnji dan njezina odmora.
Dečko koji je već cijeli tjedan gleda odlučio je da je zamoli da se slika s njim i tako je bilo no ona nije mogla vjerovati ali da on je želio fotografiju za uspomenu, a za uzvrat joj je rako da je voli svim srcem iako zna da se nikad više neće sresti… bile su to riječi rastanka… ali nije to sve ima tu i još jedan momak, ali nažalost on je bio mađar i nije znao hrvatski a najmanje i kako bi joj se približio ali uspio je… došao je do nje iako ga nije razumjela rako joj je ove riječi ::::::: sereklem::::::::::: što se saznalo da znači,,,,,, volim te… bio je to kraj njezina putovanja ili da to nazovemo kraj pustolovine!!! Drugi dan ona je već bila u zagrljaju svog voljenog… vratila se toga dana baš zbog nastupa, zbog plesa … slavili su se tada trdicijonalni šlingani dani u kojima je sudjelovalo više od dvadeset kudova… prošlo je već mnogo vremena i sve se promijenilo… princeza je imala prijateljicu, a njezina prijateljica momka… sve je to bilo jako smiješno. Nisu imale što raditi pa su odlučile da naprave neku dobru foru koja će izazvati smijeh. Uzela je mobiteli i počela tipkati poruku, no nije to bila bilo kakva poruka, to je bila prava poruka da da,,, ali ne bi o tome to je njihova priča…. « A bila je tu i azurna obala u kojoj se kupala Karla del Ponte… « ha ha ha hahah--………..----
Princeza je jako željela upoznati tu dvojicu… iako je mislila da su kao i drugo dečki!!! Ali kad ih je upoznala bila je sretna… oni su u njezin život konačno donijeli sreću,,, jer je oduvijek željela takve prijatelje. No nije znala da bi se koji mogao zaljubiti u nju. A to se dogodilo! Njezina patnja opet se vratila, bojala se da ne izgubi prijatelje…. Ima tu još nešto ali to neću otkriti, nikad ne znaš tko bi mogao pročitati ali ovoj priči još nije kraj ona još nastaje i živi s nesretnom princezom, kakva je sudbina čeka to može otkriti samo ona samo ona !!!!!!!!
Mislim da je vrijeme da vam otkrijem što se dogodilo sa princezom…bilo je to davno… plakala bi ona i svake noć,,, bol je bila velika!!! Princeza se zaljubila ali ovaj puta je to bila prava ljubav!!! Ali opet u pogrešnog, ni sama nije slutila da će se to dogoditi!!! Zaljubila se u momka svoje prijateljice!!! Iako joj se njegov prijatelj nabacivao ona za to nije htjela znati, nije ga htjela povrijediti. Željela je samo da on bude sretan s njenom prijateljicom, jer ju je volio, želio je s njome provesti cijeli svoj život, a princeza kao i uvijek bješe dobra, pomagala bi mu u svemu, govorila bi svojoj prijateljici sve najbolje o njemu, samo da ga ona barem malo zavoli, no očito je da njena prijateljica nema srca, uopče joj nije bilo važno…
Mogla je ali nije….mu rekla da ga voli, i odlučila je da mu to nikad neće reći, željela je da on bude sretan, ako on ostane s njenom prijateljicom ona možda jednom pristane biti s njegovim prijateljem koji ju je jako voli i sve bi učinio za nju, no ona je željela samo prijateljstvo!!!
U jednom trenutku dogodio se veliki preokret… princezina prijateljica je prekinula vezu sa svojim momkom! Princeza iako je imala razloga za sreću, nije bila sretna već tužna zbog toga jer je znala koliko taj momak voli njenu prijateljicu! Nakon njihovog prekida često bi se razgovarala sa njim preko mobitela, a jednom joj je na kraju razgovora rekao « nemoj zaboraviti da te volim « !!! kada joj je to rekao srce joj je ubrzano lupalo od sreće. Ali ipak mu nije rekla da i ona njega voli! Čekala je još neko vrijeme dok nije shvatila da je on stvarno voli! No imala je velikih problema! I njegov najbolji prijatelj je bio zaljubljen u nju!
Jednostavno nije mogla vjerovati!!! Princeza je bila sretna ali ne toliko koliko i tužna.
Nije ni jednog željela povrijediti! Jedne nedjelje princeza se našla sa svojim voljenim u predivnom kraju, gdje ptice pjesmom dozivlju ljubav, gdje voda blista najljepšim sjajem, svaka kap bio je biser na njenom licu, a sunce namiguje dobrim ljudima. Dugo su razgovarali i divili se predivnim čarima prirode! Na kraju njihova razgovora momak princezu zamoli da ga poljubi! Hm…. Znate da nije odbila! !! ili ne znate??? Sad znate!!! Cijeli prostor bio je obasjan srećom i nježnošću nove ljubavi!!! Kad se princeza vratila doma razmislila je i odlučila da bude s njim. No najprije mu je morala otkriti sebe, morala je reći što ona želi!
Njena željela bila je samo iskrena veza, s poštovanjem, ljubavlju, bez varanja i do kraja života. Njena ljubav bila je velika, kao zora u jutro, kao rosa na travi, kao svijetlost dana! Napokon su zajedno!!! Sunce se uzdiglo visoko na nebo, nova sreća vlada!!! No njihova veza nije se mogla skrivati!!! Kad je najbolji prijatelj od princezina momka saznao da su zajedno, sve se promijenilo!!! Njegova velika ljubav prema princezi prerasla je u još veću mržnju. Princeza nikada nije vjerovala da bi takve riječi ikada mogla čuti od njega. Plakala bi svaki dan a njene biserne suze obasjavale bi joj lice!!! Njegove riječi zabole su joj nož u srce. Nije znala što da radi! Pokušavala je razgovarati sa njim na sve moguće načine ali on nije htio slušati! No nakon nekog vremena odluče se naći i porazgovarati! Kada su se našli on je nije mogao pogledati u oči zbog svega što joj je učinio! Princeza mu reče da nije važno što je bilo nego što će biti!!! Dugo su razgovarali i riješi sve probleme. On joj je obećao da će ispraviti sve svoje pogreške i napokon joj je pristao biti prijatelj, rekao je da je i unatoč svemu voli i da je nikad neće zaboraviti!!! Sve je napokon bilo u najboljem redu!!!
Princeza i njezin princ vladaju na prijestolju ljubavi, temeljene na iskrenosti i potpunom poštovanju. Njihova ljubav svakim je danom sve veća!!! Dani su se pretvorili u beskrajno plavetnilo neba, na svakom koraku smješkao bi se Anđeo, pjesme su govorile o njihovoj ljubavi, a oni su se beskrajno voljeli! Možda ova priča ima sretan kraj a možda i tužan, ali to u ovoj epizodi sigurno nećete saznati!!! Ako želite znati kraj, pričekajte još nekoliko godina, a onda ga sami otkrijte!!! Koji bi ste vi kraj dali ovoj priči??? Hmmm… znam da je teško al zapravo je lako!!! Razmislite!!! Do idućeg puta…

Moć ljubavi

Kada se u proljeće budi zemlja, budi se i nov život u meni, postajem jača, ne osjećam umor, sva sam uzbuđena kada prvi put prošetam stazom jednog proljeća moje mladosti.
Ne mogu opisati svoje sreće kada primjećujem kako niče cvijeće, kada listaju šume i kada pjevaju ptice. Razmišljam dugo, dugo. Gledam u nebo, u sunce što se smiješi, gledam sretna lica oko sebe i vraćam se opet u prošlost jednog života, opijena ljubavlju i nijemom moći. Sjećam se jednog mladića, jednih plavih očiju i plave kose, koja živi u meni, daleko od cijele stvarnosti, daleko od ljudi koji ne osjećaju moć ljubavi. Dali je moguće da ga još volim? Da moguće je. Uz njega sam zavoljela život, ljubila sam ga kao svoj dah. Kada je on govorio, činilo mi se da čujem glazbu cijelog svijeta, a kad me ljubio , mislila sam da je cijeli svijet moj. Kada bi imala stotinu života sve bi dala za jedan sat u njegovu naručju. Voljela sam ga i volim ga iako više nije moj. Možda je čudna i ta istina ali uz njega me veže moć ljubavi. Njemu sam poklonila svoju mladost kada sam rekla da drugoga neću voljeti, njemu sam dala svoj život kada sam se zaklela da ću zauvijek iako bez njegove ljubavi ostati uz njega.
I sva razočarenja, i sve patnje koje je donio sa sobom i ostavio mi na dar, skrivene su u jedan kutak mog života. Sve su one kao simbol neizmjerne ljubavi i nade da će jednog dana biti bolje, da će doći dan kada će se sve što sam izgubila ponovno vratiti i kada ću opet osjetiti ljepotu ovog svijeta koja se krije u njegovu liku. Da sve su to moja razmišljanja uz koja me veže ljubav i neodoljiva moć. Možda vam nije jasno zašto sam unatoč svojoj mladosti i poletu tako ozbiljna. To meni ponekad postane glupo i bezvezno ali se tada, u tim trenucima slabosti opet u meni probudi ona vatra ljubavi. I tada ponavljam one riječi koje sam izgovarala kada sam ga posljdnji put vidjela. U trenucima kada si ponavljam te riječi postajem snažnija i one mi pomažu da ispunim ono što sam obećala. Željela bi da sve odmah zaboravim , ali ne mogu i tada mi postaje jasno da ljubav ruši sve zapreke, da je ljubav jača od svega. Sve što mi je bilo ponuđeno sve sam odbila, zato jer ljubim i ljubit ću vječno. Iako mi je teško zahvalna sam ti moj živote. Znam da nikoga više neću moći voljeti kao što volim njega, uz njega me veže nešto drugo , a što to ni sama ne znam. Znam samo jedno.
Nema sile, nema snage, nema zemaljske moći koja bi me mogla spriječiti da mu ostanem vjerna. Za njega sam osjetila prvu i veliku ljubav, njemu ću darovati svoju mladost i čitav svoj život. Voljet ću ga do kraja. Nosit ću ga u srcu. Bit ću uvijek s njim , s njim ću umrijeti. Ja u to duboko vjerujem. Vjerujem u svoju ljubav koja mi daje snage da uzimam život iz nje, jer iskrena ljubav ima veliku i neodoljivu moć.

NEMA NIŠTA NOVO...

Dobro jutro željo kako si
Možda je ovaj dan za poziv naš
Davno nisam čula ti glas
Al u srcu lik tvoj čuvam još

Ne znam što reći što te pitam
A znam da ima toliko tema
Nismo više dobri da ti pričam
Al kod mene ništa novo nema

Ako treba ja ču prvi reći
Još te volim još sam lud za tobom
Ma s njim sam leđa okrenula sreći
a ne mogu mu reći zbogom još
sam luda ja za tobom 2x

još te sanjam svaku noć 3x

Da ti nemaš njega a ja nju
bila bi raj mene sada tu
ne traži u tuđoj krivnji spas
nikad nije bilo niti ima nade za
nas!

nemoj tako ja ču prvi reći
još te volim još sam lud za tobom
ma s njim sam leđa okrenula sreći
a ne mogu reći zbogom još sam luda
ja za tobom
ako treba ja ču prvi reći….

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.